Uvođenje digitalnog eura: prilike i rizici iz perspektive financijskog stručnjaka.

Uvođenje digitalnog eura: prilike i rizici iz perspektive financijskog stručnjaka.

Prema izvješću Jungefreiheit.de, Europska središnja banka (ECB) gura naprijed s uvođenjem digitalnog eura. ECB je odlučio ući u dvogodišnju pripremnu fazu u kojoj će se izraditi pravila i odabrati ponuđači za razvoj platforme i infrastrukture. U ovoj fazi testirat će se i primjena digitalnog novca. Međutim, uvođenje e-Eura nipošto nije sigurno jer je za to potrebna pravna osnova koju moraju odobriti Europski parlament, Vijeće EU-a i nacionalni parlamenti. Predsjednik Bundesbank Joachim Nagel uvjeren je da će digitalni euro biti uveden za otprilike pet godina.

E-Euro bi bio treći oblik novca uz gotovinu i bankovni novac. To je digitalni novac koji se može koristiti kao zakonsko sredstvo plaćanja. Svaki bi korisnik imao digitalni račun u središnjoj banci kod komercijalnih banaka, kojem se može pristupiti putem e-novčanika. Proces plaćanja trebao bi biti moguć online i offline, iako bi potonji bio moguć anonimno, pa čak i uz ograničenu internetsku vezu.

Kao novac središnje banke, e-Euro bio bi siguran, dok je depozitni novac na bankovnim računima podložan riziku nesolventnosti. Međutim, raspravljalo bi se o gornjoj granici od 3000 eura za e-Euro kako bi se spriječilo prebacivanje bankovnih depozita u novac središnje banke u slučaju krize. Međutim, uvođenje e-Eura moglo bi rezultirati time da banke izgube dio svog poslovanja i sposobnosti davanja zajmova, jer bi im trebao novac središnje banke, koji bi sada bio vezan e-Eurom.

Prema izvješću Petera Bofingera, bivšeg člana Savjetodavnog vijeća, digitalni euro ne bi imao relevantne prednosti u odnosu na postojeće pružatelje usluga elektroničkog plaćanja. Ignazio Angeloni, bivši direktor ECB-a, kao mogući motiv za uvođenje digitalnog eura navodi strah Europljana od tehnološke zaostalosti. Druge središnje banke diljem svijeta pokušavaju slične projekte koji nisu uvijek uspješni, poput kineskog e-Yuana.

e-Euro se reklamira s pitanjem cijene jer potrošači ne bi morali plaćati nikakve naknade. Međutim, postoje troškovi dodatne infrastrukture platnog sustava koje moraju snositi trgovci. Očekuje se da digitalni euro neće istisnuti gotovinu i da će oba sredstva plaćanja koegzistirati. Međutim, mogu se napraviti iznimke za pranje novca i "bezgotovinske" transakcije.

Potencijalni problem s digitalnim eurom je pitanje zaštite podataka i nadzora. ECB uvjerava da nema pristup osobnim podacima i ne može donositi zaključke o pojedinim pojedincima. Međutim, e-Euro zahtijeva račun i samo izvanmrežna verzija može odgovarati anonimnosti gotovine. e-Euro ne bi trebalo biti moguće programirati za ograničavanje njegove upotrebe, provedbu popisa sankcija ili smanjenje njegove vrijednosti.

Općenito, uvođenje digitalnog eura još nije konačno odlučeno i dalje će se razvijati u nadolazećim godinama. Ostaje za vidjeti koja će biti pravna osnova i može li e-Euro doista ispuniti sve zahtjeve.

Izvor: Prema izvješću Jungefreiheit.de