Suche
Mein Konto
Gen Z u krizi: Ovako se student bori protiv novčanog problema!
Doživite financijsku stvarnost njemačkih studenata poput Wilme Schneider, koja žonglira s honorarnim poslovima i roditeljskom potporom.
Gen Z u krizi: Ovako se student bori protiv novčanog problema!
Wilma Schneider, 22-godišnja studentica iz Münchena, tijekom studija bori se s financijskim izazovima života, a radi i kao čistačica. Nakon sedam sati mukotrpnog rada, s prljavom kosom i razmazanom šminkom, progovara o svojoj svakodnevici i poteškoćama koje se javljaju. Ona ima svoj mjesečni budžet za sobu od 650 eura za samo 11 kvadrata u zajedničkom stanu u kojem živi s dvije prijateljice. Ukupna cijena najamnine je 2000 eura za 60 četvornih metara, što je po njezinom mišljenju sasvim prihvatljivo za München, iako se uzda i u potporu roditelja. "To jednostavno nije dovoljno. Zato sada čistim", kaže dok s humorom prihvaća pritisak financijske situacije.
Generacija Z u fokusu
Wilma se osjeća opterećenom predrasudama o svojoj generaciji. Generaciju Z često optužuju za lijenost i nedostatak radne etike. “Mislim da smo privilegirani što se možemo baviti kreativnim zanimanjima”, naglašava ona. Treći je semestar studija komunikacijskog dizajna i svjesna je izazova koji s njime stoje. “Dopušteno nam je studirati ono što volimo, ali to nije uvijek lako”, objašnjava ona. Za njih su rasprave o rodnoj ravnopravnosti, posebice zabrana roda od strane bavarskog premijera Markusa Södera, još jedan znak da se mnoga od pitanja koja ih definiraju ignoriraju. “Čini se da se mi i pitanja koja su nam važna usporavaju”, rekla je Wilma koja sa zabrinutošću prati razvoj politike.
U kontekstu njihovog profesionalnog iskustva u modnoj industriji, plaća za krojače, koja se u prosjeku kreće oko 2410 eura bruto mjesečno, nije baš percipirana ružičastom. Dok mladi profesionalci moraju očekivati zaradu od gotovo 1980 eura, iskusni krojači mogu zaraditi i do preko 4300 eura, što naglašava Wilmin financijski pritisak. To odražava da mnogi studenti u kreativnim profesijama često zaostaju za prosječnim plaćama, pojačavajući potrebu za poslom na pola radnog vremena kako bi održali životni standard. "Sve je to dio igre, shvaćam kako dođe", zaključila je Wilma.