Klingbeilov financijski kaos: Štednja ili ulaganje – što se sada računa!

Klingbeilov financijski kaos: Štednja ili ulaganje – što se sada računa!

Dana 15. svibnja 2025. savezna vlada suočava se sa značajnim financijskim izazovima. Kad Lars Klingbeil preuzme dužnost novog ministra, odmah se moraju donijeti dva proračuna, za tekuću godinu i za 2026. Lokalna crno-crvena koalicija suočena je s kritičnom prognozom: do 2029. savezna vlada očekuje manjak prihoda od 33,3 milijarde eura. Ovakav razvoj događaja znači da su prihodi porasli posljednjih godina, ali nisu bili u mogućnosti držati korak s očekivanjima potrošnje, što ograničava političku sposobnost djelovanja. Pregledajte online izvješćuje o Klingbeilovom planu da transformira ministarstvo u “ministarstvo ulaganja” i da pokrene reformu kočnice duga.

Potreba za vladinim mjerama štednje postala je neophodna. Klingbeil identificira potencijal uštede, posebno u novcu građana, u fondu za klimu i transformaciju te u saveznoj administraciji. Pred njim je težak izazov: održati ravnotežu između štednje i ulaganja kako ne bi ugrozio gospodarski rast i socijalni mir. To će vjerojatno naići na značajnu pozornost, posebice u nadolazećim pregovorima o proračunu s koalicijskim partnerima.

Planiranje proračuna u znaku dužničke kočnice

Klingbeil i njegova vlada ne moraju se usredotočiti samo na scenarije prihoda i rashoda, već i na postojeći zakonski okvir, posebice kočnicu duga. Ova uredba, koja je utemeljena na Temeljnom zakonu, dopušta samo preuzimanje novih dugova do 0,35% bruto domaćeg proizvoda godišnje, iako se mogu primijeniti iznimke u gospodarskim krizama. Dužnička kočnica uspostavljena je kako bi se državni dug održao na održivoj razini i kako bi se buduće generacije zaštitile od visokih razina duga. Ipak, često se kritizira da ovaj propis koči potrebna ulaganja u javnu infrastrukturu. Federalna agencija za građansko obrazovanje naglašava da su zahtjevi kočnice zaduživanja ne samo smanjili iznos novog duga koji se uzima u normalnim razdobljima, nego su također doveli do toga da ulaganja nisu izvršena.

Ostaje za vidjeti može li Klingbeil ispuniti sve projekte dogovorene koalicijskim sporazumom s obzirom na financijska ograničenja. Procjena poreza mogla bi pomoći crno-crvenoj koaliciji da odstupi od nekih predizbornih obećanja, ali teže se pokazuju mjere poput smanjenja PDV-a za ugostiteljstvo ili povećanja majčinske mirovine. Vlada ima odgovornost uskladiti sve političke prioritete s financijskim okvirom kako bi se u konačnici rasteretila poduzeća, a ne, kako se često traži, dodatno opteretila.

Napetost između troškova i prihoda

Državni prihodi temelje se primarno na porezima, posebice na plaćama i porezu na dodanu vrijednost. Međutim, treba napomenuti da se porezi na plaće naplaćuju samo iznad određenog dohotka i da su osobe s niskim primanjima izuzete od toga. Za državu to predstavlja teško balansiranje jer kada potrošnja premašuje prihode, država je prisiljena zaduživati ​​se, povećavajući državni dug. Dok se čini da je dug u kriznim situacijama neophodan za poticanje potražnje, rasprava o fiskalnoj disciplini i ulaganjima spremnim na budućnost postaje sve intenzivnija, posebno u kontekstu promjenjivog gospodarskog krajolika.

Ukratko, Lars Klingbeil se suočava sa zadatkom prevladavanja financijskih izazova savezne vlade uz istovremeno uvođenje potrebnih reformi i osiguravanje da ne samo sadašnje nego i buduće generacije ostanu kreditno sposobne. Svaka donesena odluka odredit će kako će Njemačka izaći iz trenutne situacije i koje prioritete treba postaviti u narednim godinama.