Milijarde za vojsku: Hoće li ponovno naoružavanje doista dovesti do rješenja krize?

Milijarde za vojsku: Hoće li ponovno naoružavanje doista dovesti do rješenja krize?

S obzirom na geopolitičke napetosti i tekuće rasprave o sigurnosti u Europi, savezna vlada planira golema ulaganja u Bundeswehr. Ove mjere imaju za cilj izvesti njemačko gospodarstvo iz recesije i ujedno ojačati politički legitimitet. Kako bi se ovi ciljevi ostvarili, izdatke za sigurnost i obranu treba povećati do 5% bruto domaćeg proizvoda. Trenutačni razvoj događaja pokazuje da jačanju vojske također teže i mnoge druge europske države, posebno nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. [freitag.de] izvještava da su ova ulaganja namijenjena otvaranju novih radnih mjesta i poticanju gospodarskog rasta.

Međutim, studija Toma Krebsa i Patricka Kaczmarczyka sa Sveučilišta u Mannheimu izražava sumnju u učinkovitost ovih mjera. Takozvani fiskalni multiplikator za investicije u obranu iznosi samo najviše 0,5, vjerojatno i niže. To znači da opća populacija gotovo da nema koristi od ulaganja u obrambeni sektor, dok bi obrambena industrija mogla profitirati od novih narudžbi. Osim toga, ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu i skrb o djeci mogla bi stvoriti daleko veću dodanu vrijednost, navodi se u studiji. Time je jasno da svaki euro koji ide u ulaganja u obranu nedostaje u društvenim područjima i infrastrukturnim projektima.

Učinci rasta i njihova ograničenja

Izvješće iz Kiela, koje je napisao Ethan Ilzetzki, profesor na London School of Economics, naglašava političke implikacije ovih troškova za obranu. Naglašava da povećani izdaci za obranu ne moraju nužno dovesti do pada privatne potrošnje, ali da uspjeh vlada u održavanju privatne gospodarske aktivnosti ovisi o različitim čimbenicima. Međutim, sve veća vojna potrošnja financirana višim porezima mogla bi negativno utjecati na rast BDP-a, pojačavajući raspravu o financiranju i prioritetima. [ifw-kiel.de] naglašava da bi za vlade moglo biti ključno da se dodatno zaduže kako bi financirale privremenu dodatnu potrošnju.

Drugi važan aspekt je tehnološko prelijevanje koje bi moglo proizaći iz domaće proizvodnje oružja. Oko 80 posto trenutne vojne potrošnje dolazi od tvrtki izvan EU, što stvara poticaj za jačanje domaće industrije. Moritz Schularick, predsjednik IfW Kiel, naglašava da bi razvoj novih obrambenih tehnologija u Europi mogao imati dugoročne ekonomske učinke koji nadilaze kratkoročne fiskalne koristi.

Dugoročne perspektive i preporuke

Trenutna situacija zahtijeva preusklađivanje europske politike istraživanja i razvoja. Izvješće pokazuje da SAD izdvaja oko 16 posto svoje vojne potrošnje za istraživanje i razvoj, dok EU ulaže samo 4,5 posto. Povećanje potrošnje za obranu s 2 posto na 3,5 posto BDP-a koštalo bi oko 300 milijardi eura godišnje, ali bi moglo generirati sličnu privatnu gospodarsku aktivnost. Također preporučuje da sve europske vlade trebaju organizirati i zajednički financirati svoju vojnu potrošnju na razini EU-a kako bi promicale konkurenciju i stručnost.

Ukratko, jasno je da je pristup federalne vlade povećanju ulaganja u obranu dvosjekli mač. S jedne strane, to bi kratkoročno moglo otvoriti radna mjesta i podržati gospodarski rast, ali s druge strane istraživanja upozoravaju na negativne društvene i ekonomske posljedice takve politike.