Obvezno osiguranje od prirodnih nepogoda: zaštita ili pretjerani zahtjevi?

Obvezno osiguranje od prirodnih nepogoda: zaštita ili pretjerani zahtjevi?

Savezna vlada planira uvesti obvezno osiguranje za vlasnike kuća od prirodnih nepogoda. Ovim propisom posebno su obuhvaćeni poplave, jake kiše i klizišta. Osiguranje stambenih zgrada ubuduće bi se trebalo nuditi samo s takvim pokrićem prirodnih šteta. Postojeći ugovori se stoga moraju na odgovarajući način dopuniti. Ipak, postoji otpor: većina osiguravatelja odbija obvezno osiguranje i propis vidi tako da mora ponuditi pokriće za prirodne katastrofe, ali ga vlasnici kuća mogu odbiti. Osim toga, savezna vlada je pozvana da konačno provede obvezno osiguranje kako bi se smanjilo financijsko opterećenje savezne i državne vlade koje proizlazi iz velikog broja neosiguranih šteta.

Klimatske promjene igraju ključnu ulogu u ovom pitanju. Time se povećava učestalost i intenzitet prirodnih opasnosti, tako da se štete za koje se statistički očekivalo da će se dogoditi svakih 100 do 200 godina sada se događaju svake 2 do 3 godine. Stanovnici regija u blizini rijeka morali su pretrpjeti povećane poplave posljednjih godina. Više od 50 posto vlasnika kuća trenutno ima dodatno osiguranje od prirodnih nepogoda, što se hitno mora promijeniti. Unija i SPD prepoznali su potrebu za takvim osiguranjem i traže rješenje. Slični modeli u drugim zemljama EU pokazuju da se obvezno osiguranje svakako može pozitivno implementirati.

Politička rasprava i prijedlozi

Politička rasprava o uvođenju obveznog osiguranja od elementarnih nepogoda uzima sve više maha. Iako osiguravatelji pozdravljaju ovakav dijalog, upozoravaju na jednostavna rješenja. Elementarna zaštita je usidrena u koalicijskom sporazumu savezne vlade, a potreban je sveobuhvatan pristup kako bi se odgovorilo na socijalne i financijske izazove. Prijedlozi iz industrije osiguranja uključuju osiguranje od prirodnih opasnosti s opcijom isključenja. To znači da bi police osiguranja vlasnika kuća trebale uključivati ​​pokriće od prirodnih opasnosti kao standard, dok vlasnici kuća imaju mogućnost isključiti se.

No, odjavu od ovog osiguranja treba popratiti pisanom izjavom u kojoj se navodi odricanje od državne pomoći u slučaju štete. Cjelokupni pristup također uključuje opći koncept prirodnih opasnosti koji se fokusira na sveobuhvatno, dobrovoljno osiguranje s opt-outom, obvezujuću prevenciju i prilagodbu klimatskim utjecajima. Zakonski zahtjevi su neophodni kako bi planiranje i izgradnja bili svjesni rizika. Na primjer, zaustavljanje izgradnje u poplavnim područjima mogla bi biti važna preventivna mjera.

Međunarodni modeli i izazovi

Primjer alternativnog rješenja mogao bi biti britanski model Flood Re koji omogućuje pristupačno osigurateljno pokriće bez obveznog osiguranja. Visokorizični ugovori imaju koristi od fiksnih premija koje su ispod doprinosa potrebnih za rizik, a financiraju se doprinosom solidarnosti iz svih ugovora. Ovi međunarodni pristupi naglašavaju potrebu usmjeravanja političke pozornosti na prevenciju i transparentnost rizika. Postoji široko prepoznata potreba za akcijom Savezne vlade kako bi se opisao održiv pristup koji učinkovito promiče prevenciju prirodnih opasnosti i prilagodbu klimatskim utjecajima.

Uvođenjem obveznog osiguranja mogla bi se povećati gustoća osiguranja i time ojačati individualna sloboda izbora vlasnika stanova. Bitna je obvezujuća provedba prevencije i prilagodbe klimatskim utjecajima. Osiguravajuća industrija spremna je pridonijeti rješavanju ovog izazova svojim znanjem i potrebnim proizvodima. Društvena ideja iza ovih mjera je jasna: zajedničkim naporima nadamo se da ćemo pronaći održivo rješenje za probleme uzrokovane klimatskim promjenama i njihovim učincima na ljude u Njemačkoj.