ADHD: uzroci, simptomi i liječenje - Što je ADHD i kako se može dijagnosticirati?

ADHD: uzroci, simptomi i liječenje - Što je ADHD i kako se može dijagnosticirati?

ADHD: Uzroci, simptomi i liječenje – ​​Što je ADHD i kako se može dijagnosticirati?

uvod

ADHD je skraćenica za poremećaj pažnje s hiperaktivnošću i neurorazvojni je poremećaj koji prvenstveno pogađa djecu. Međutim, može se dijagnosticirati i kod odraslih. ADHD utječe na sposobnost pojedinca da održi pozornost, kontrolira impulse i regulira hiperaktivnost. U ovom ćemo članku istražiti uzroke, simptome i načine liječenja ADHD-a te kako ga dijagnosticirati.

Uzroci ADHD-a

Točni uzroci ADHD-a još uvijek nisu poznati. Smatra se da kombinacija genetskih, neuroloških i okolišnih čimbenika može igrati ulogu.

Genetski faktori

Studije su pokazale da se ADHD u nekim slučajevima javlja u obiteljima. Ako roditelj ima ADHD, veća je vjerojatnost da će i dijete biti pogođeno. Istraživanja su pokazala da određeni geni mogu biti povezani s razvojem ADHD-a.

Neurološki čimbenici

U mozgu osoba s ADHD-om pronađene su razlike u određenim područjima važnima za kontrolu pažnje i impulsa. Utvrđeno je da postoji neravnoteža određenih neurotransmitera u mozgu osoba s ADHD-om, što može dovesti do simptoma poremećaja.

Čimbenici okoline

Iako okolišni čimbenici nisu primarni uzrok ADHD-a, oni mogu pridonijeti pogoršanju simptoma. Izloženost duhanskom dimu, određenim kemikalijama i konzumiranje alkohola tijekom trudnoće može povećati rizik od razvoja ADHD-a kod djece.

Simptomi ADHD-a

Simptomi ADHD-a mogu se razlikovati od osobe do osobe, ali općenito se mogu identificirati tri glavne kategorije simptoma: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost.

nepažnja

Pojedinci s ADHD-om često imaju poteškoća u fokusiranju i održavanju pažnje na zadatku. Lako vas omesti i teško se koncentrirate na detalje. Također im je teško slijediti upute i ostati organizirani.

Hiperaktivnost

Hiperaktivnost se očituje nemirnim i pretjerano aktivnim ponašanjem. Oboljeli se često mogu vrpoljiti, stalno ustajati ili ne mogu mirno sjesti. Također mogu imati visoku razinu fizičke energije i teško mirno sjediti.

impulzivnost

Impulsivno ponašanje je još jedna karakteristika ADHD-a. Osobe s ADHD-om često rade prije nego što pomisle i mogu imati poteškoća u kontroliranju svog ponašanja. To može dovesti do problema u društvenim situacijama ili u školskom okruženju.

Dijagnoza ADHD

Dijagnozu ADHD-a obično postavlja liječnik ili psihijatar koji procjenjuje pacijentovu povijest bolesti i simptome. Da bi se postavila dijagnoza ADHD-a, simptomi moraju biti prisutni u različitim područjima života, kao što su škola ili kod kuće, više od šest mjeseci.

Ne postoje jasni medicinski testovi koji mogu otkriti ADHD. Umjesto toga, liječnik obično koristi standardizirane upitnike i ljestvice ocjenjivanja za procjenu simptoma. Dijagnoza se temelji na opaženom ponašanju i informacijama koje daju članovi obitelji i učitelji bolesnika.

Liječenje ADHD-a

Liječenje ADHD-a sastoji se od kombinacije terapije lijekovima, bihevioralne terapije i psihosocijalne podrške.

Terapija lijekovima

Stimulansi, poput metilfenidata ili amfetamina, često se koriste za liječenje ADHD-a. Ovi lijekovi pomažu u kontroli aktivnosti mozga i smanjuju simptome. Međutim, mogu izazvati nuspojave kao što su gubitak apetita i poteškoće sa spavanjem.

Bihevioralna terapija

Bihevioralna terapija ima za cilj podučiti oboljele strategijama za upravljanje simptomima. To može uključivati ​​tehnike za poboljšanje pažnje, kontrolu impulsa i promicanje društvenih vještina.

Psihosocijalna podrška

Psihosocijalna podrška može biti ključna za osobe s ADHD-om i njihove obitelji. Može pomoći u lakšem suočavanju s poteškoćama u svakodnevnom životu i poboljšati kvalitetu života. To može uključivati ​​podršku kroz savjetovanje, obuku roditelja i grupe za podršku.

Često postavljana pitanja (FAQ)

1. Može li se ADHD dijagnosticirati u odrasloj dobi?

Da, ADHD se također može dijagnosticirati u odrasloj dobi. Međutim, simptomi mogu varirati i mijenjati se tijekom vremena.

2. Postoji li lijek za ADHD?

Ne postoji poznati lijek za ADHD, ali rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu pomoći oboljelima da kontroliraju svoje simptome i vode uspješan život.

3. Mogu li sami psihoterapijski pristupi biti dovoljni za liječenje ADHD-a?

Sami psihoterapijski pristupi često nisu dovoljni za liječenje ADHD-a. Kombinacija terapije lijekovima i bihevioralne terapije pokazala se učinkovitom.

4. Kako ADHD može utjecati na svakodnevni školski život?

ADHD može imati značajan utjecaj na svakodnevni školski život, budući da oboljela djeca često imaju poteškoća s koncentracijom, praćenjem uputa i mirnim sjedenjem. To može dovesti do lošeg akademskog uspjeha i društvenih problema.

5. Može li ADHD nestati u odrasloj dobi?

ADHD općenito ne nestaje u odrasloj dobi, ali simptomi se mogu promijeniti i eventualno smanjiti tijekom vremena.

Zaključak

ADHD je neurorazvojni poremećaj koji utječe na pažnju, kontrolu impulsa i hiperaktivnost. Točni uzroci ADHD-a nisu poznati, ali se vjeruje da genetski, neurološki i okolišni čimbenici mogu igrati ulogu. Rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu pomoći oboljelima da kontroliraju svoje simptome i vode uspješan život. Važno je razumjeti da je ADHD ozbiljan poremećaj koji zahtijeva stručnu pomoć te da je podrška obitelji i zajednice ključna za oboljele.