Manjak radne snage dovodi do društvenog povlačenja

Manjak radne snage dovodi do društvenog povlačenja

Prevlast umjetno izazvanih “izvanrednih situacija” u Republici na prvi se pogled čini neodoljivom. Ali ova dominantna moć ima temeljnu slabost. Dosadašnji pregled jasno je pokazao kako se Njemačka našla u vrlo dramatičnom kriznom scenariju koji ide prema negativnom i destruktivnom rješenju. Čini se da je ovaj razvoj nepovratan, budući da velik dio društva djeluje kao žrtva, dok značajan dio društva dobiva moć i prihode.

Trenutnu atmosferu u Njemačkoj karakterizira alarm za radnike. Postoji akutan nedostatak radnika u mnogim elementarnim zanimanjima koja ne zahtijevaju akademsko obrazovanje. No, ovi “jednostavni” poslovi nisu nimalo laki jer zahtijevaju intenzivan fizički i psihički napor. Trenutna kriza rada iznenadila je postindustrijsko mišljenje da će zahtjevni i naporni poslovi polako nestati.

Kriza se očituje u tihom, ali dubokom povlačenju s posla. Ova promjena znači da je zemlja doslovno paralizirana. Ovo povlačenje nije svjestan štrajk, već postupan proces u kojem ljudi odlaze u prijevremenu mirovinu, rade na pola radnog vremena ili smanjuju svoju volju za radom. Ova situacija ne predstavlja privremeni izazov koji se može riješiti višim plaćama, već označava dublji problem s radnom etikom i cijenjenjem rada u Njemačkoj.

Potrošnja na visoko obrazovanje značajno se povećala posljednjih godina, što je rezultiralo golemim rastom akademskog obrazovanja. Sve veći jaz između akademskog obrazovanja i stvarnih zahtjeva tržišta rada doveo je do neravnoteže u društvu. Radnici na "pravim poslovima" osjećaju se obezvrijeđeno i zasjenjeni su rastućom višom srednjom klasom, koja uživa u daleko ugodnijim i manje stresnim radnim uvjetima.