Smanjenje radnog vremena kao ključ redistribucije bogatstva

Smanjenje radnog vremena kao ključ redistribucije bogatstva

Rasprava o skraćenju radnog vremena postaje sve važnija u aktualnim raspravama o dobrom radu. Sindikati već dugo pozivaju na smanjenje radnog vremena uz punu naknadu plaće kao središnjeg elementa borbe politike rada. Ovaj zahtjev za tjedno od 35, 32 ili čak 28 sati ne samo da ima za cilj zadovoljiti želje mnogih ljudi za više slobodnog vremena, već se bavi i odnosom između plaćenog i neplaćenog rada skrbi.

Rasprava o skraćenju radnog vremena otvara i pitanje budućeg gospodarskog sustava. Treba li se budućnost temeljiti na nastavku industrijske i rastuće ekonomije ili težimo društveno-ekološkoj transformaciji koja dosljedno oblikuje ekonomske strukture temeljene na ekološkoj i društvenoj kompatibilnosti?

Iza pitanja radnog vremena krije se temeljni sustavni sukob oko pravedne raspodjele stvorenog bogatstva. Zagovornici društveno-ekološke transformacije ističu da je bitna pravedna preraspodjela bogatstva. Primjeri poput potrebe za kraćim radnim vremenom u industrijama s sve većom automatizacijom i digitalizacijom ilustriraju važnost pravedne distribucije.

Pokret za kraće radno vrijeme već je postigao uspjehe poput uvođenja skraćenog punog radnog vremena u nekim djelatnostima. Istraživanja pokazuju da 81 posto zaposlenih s punim radnim vremenom ima pozitivan stav prema četverodnevnom tjednu s punom naknadom plaće. Ova rasprava naglašava sve veću potrebu mnogih ljudi za više slobodnog vremena.

Sukob oko skraćenog radnog vremena mogao bi postati središnje područje pregovora za oblikovanje svijeta poslovanja i rada u budućnosti. Ostaje za vidjeti kako će se razvijati rasprava o preraspodjeli rada i bogatstva kako bi se pronašla ravnoteža između prosperiteta i socijalne pravde.