Teolozi u borbi protiv krize: Hoffmann poziva na promjenu kursa gospodarstva!
Evangelički teolog Martin Hoffmann kritizira trenutni ekonomski sustav i poziva na promjenu kursa prema ekonomiji za opće dobro.

Teolozi u borbi protiv krize: Hoffmann poziva na promjenu kursa gospodarstva!
Protestantski teolog Martin Hoffmann poziva na temeljni preokret u globalnom ekonomskom sustavu. U svom sadašnjem radu i kritičkoj analizi postojećih društvenih i ekonomskih struktura, on vidi čovječanstvo u krizi opstanka koja je pogoršana nasiljem, ratovima, migracijama i klimatskim promjenama. Hoffmann, koji je do 2023. djelovao u Kostariki, a prethodno je bio pastor i rektor sjemeništa u Bavarskoj, naglašava da ovim krizama pridonosi sadašnji ekonomski sustav koji se uvelike oslanja na rast i racionalnost izračunavanja svrhe i koristi.
Posebno je rat u Ukrajini zaoštrio već postojeće probleme. U vrijeme sve većeg političkog i društvenog pritiska, Hoffmann neoliberalni kapitalizam vidi kao središnji korijen društvenih podjela i rastuće nejednakosti. Stoga poziva na novi politički okvir koji usmjerava gospodarstvo prema općem dobru i predlaže potragu za trećim putem koji nadilazi dosadašnje koncepte kapitalizma i socijalizma.
Opće dobro kao vodeći princip
Preorijentacija koju poziva Hoffmann ogleda se u ideji gospodarstva za opće dobro, koja ovog listopada slavi 15. obljetnicu. Pristup, koji je razvio Christian Felber, postavlja četiri središnja kriterija za tvrtke: ljudsko dostojanstvo, solidarnost i pravda, ekološka održivost te transparentnost i suodlučivanje. Tvrtke treba vrednovati prema ovim aspektima kako bi se stvorila bilanca za opće dobro. Hoffmann ističe primjere kao što su vanjski opremač Vaude i razne dobrotvorne organizacije koje se već vode ovim vrijednostima. Također izvještava o privatizacijama u Latinskoj Americi koje su dovele do značajnih društvenih problema.
Ekonomija općeg dobra kritizira činjenicu da je trenutni ekonomski sustav u suprotnosti s osnovnim vrijednostima demokratskog društva i često stavlja financijsku dobit iznad dobrobiti opće javnosti. Ovakvo pogrešno određivanje prioriteta dovodi do značajnog zagađenja okoliša i psihičkog stresa, za što društvo u konačnici snosi troškove. U tom kontekstu, ekonomija općeg dobra ima za cilj stvoriti poticaje za etično gospodarsko djelovanje i ne predstavlja potpuni model, već koncept koji treba kontinuirano razvijati. To također uključuje razmjenu s drugim održivim ekonomskim pristupima kao što je ekonomija krafni.
Politička podrška i ravnoteža javnog blagostanja
Hoffmann poziva na eksplicitne političke mjere za promicanje poduzeća usmjerenih na opće dobro, uključujući porezne popuste i povlaštene kredite, kako bi se načela gospodarstva općeg dobra usidrila u stvarnost. Kritičari pristupa ističu da se ravnoteža općeg dobra temelji na dobrovoljnosti te da su potrebne duboke promjene u gospodarskom sustavu. U Njemačkoj se taj koncept već prakticira u mnogim općinama, a neke su priznate kao certificirane zajednice za opće dobro.
Osim toga, sada u Njemačkoj postoji osam takvih zajednica, uključujući Kirchanschöring, koje su aktivno predane općem dobru. Te se inicijative kreću od uvođenja autobusa za građane do ulaganja u zelene površine. Unatoč tome, izazov usklađivanja vlasničkih prava i poduzetničke slobode s ciljevima gospodarstva općeg dobra ostaje kontroverzno pitanje. Austrijska gospodarska komora izrazila je zabrinutost u tom kontekstu i upozorava na pretjerane birokratske napore.
Ukratko, Hoffmann i zagovornici ekonomije općeg dobra pozivaju na ponovno promišljanje ekonomije koja cilja na dugoročna i integrativna rješenja kako bi budućim generacijama ostavili uvjete pogodne za život. Povijesni kritički glasovi, poput onih Martina Luthera, naglašavaju da upozorenja o opasnostima kapitalizma nisu nova pojava. Hoffmann apelira na teologe i društvo u cjelini da se aktivno uključe u gospodarska pitanja i promiču modele koji služe životu.