Šokantna istina: ovisnost Europe o diktaturama!

Šokantna istina: ovisnost Europe o diktaturama!

EU je posljednjih godina više poslovala s autokratskim vladama. Ovaj razvoj događaja postao je posebno važan zbog ruskog napada na Ukrajinu u veljači 2022. Prije ovog sukoba mnogi su Nijemci vjerovali da je osiguravanje opskrbe energijom jeftinim plinom iz Rusije bila mudra odluka. Zapravo, Rusija je ekonomski ovisila o njemačkom znanju, robi i uslugama, što su mnogi tumačili kao nadu za političku promjenu prema demokraciji. Međutim, ta se pretpostavka pokazala pogrešnom jer je poslovanje s despotima sve više kritikovano. Članovi liberalnih demokracija sada prepoznaju svoju ovisnost o proizvodima iz autoritarnih država, kao što su Süddeutsche.de prijavio.

Ovisnost o ruskim energentima bila je posebno važna za Njemačku. Na početku rata više od 50% njemačkog uvoza plina dolazilo je iz Rusije, a diljem EU-a 2010-ih oko 40% uvoza plina, 30% uvoza nafte i više od trećine uvoza ugljena. Ova se ovisnost razvijala tijekom razdoblja od 70 godina i bila je pod snažnim utjecajem Hladnog rata. Zanimljivo je da je razvoj energetske politike socijalističkih država, uključujući DDR, također imao koristi od sovjetske opskrbe energijom. Prema Federalna agencija za građansko obrazovanje Naftovod Družba dovršen je 1964. i postao je instrument moći Moskve opskrbljujući zapadnu Europu energijom.

Utjecaj povijesti na energetsku ovisnost

Na odnos Njemačke i Rusije utjecala su različita politička zbivanja tijekom godina. S istočnom politikom Savezne Republike u 1970-ima, energetski sektor je dodatno proširen, a zapadnonjemačke i talijanske tvrtke dale su znanje i iskustvo za izgradnju plinovoda. Plin se smatrao ekološki prihvatljivim i isplativim izvorom energije, što je dovelo do prvih poslovnih pothvata 1970-ih. Ovi pragmatični energetski dogovori omogućili su smanjenje ovisnosti o arapskim opskrbama i čak su preživjeli krize poput sovjetske invazije na Afganistan.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća udio ruskih isporuka plina porastao je na oko 40%. Ovaj poseban odnos zacementiran je ponovnim ujedinjenjem, što je dovelo do još intenzivnije trgovine energijom s Rusijom. Njemačka je 2000-ih izvozila natprosječne količine, što ju je činilo najvećim kupcem ruskog plina. Unatoč optužbama da trgovina energijom ne promiče demokraciju u Rusiji, širenje odnosa se nastavilo.

Posljedice ukrajinskog rata

Ukrajinski rat potvrdio je stalne napetosti između Rusije i Ukrajine i otkrio problematičnu ovisnost o uvozu ruske energije. Liberalizacija tržišta plina u EU trebala bi depolitizirati političke odnose i povećati povjerenje zemalja članica. Ipak, prijašnje ovisnosti su ostale. Sankcije EU-a protiv Rusije, osobito nakon krimskog sukoba 2014., nisu utjecale na sektor Gaza, dodatno pogoršavajući problem. Čak je i izgradnju kritiziranog plinovoda Sjeverni tok 2 odobrila Njemačka, unatoč međunarodnom negodovanju.

Odustajanje od uvoza ruske energije, koje je počelo 2022., moglo bi imati dugoročne implikacije na odnose između Europe i Rusije. Ovisnost o povijesnom putu u energetskoj politici rastuća je dilema u Europskoj uniji koja bi mogla oblikovati odnose s autokratskim državama u budućnosti.